Usred dugog izostanka iz javnosti, da li novi lider Irana zaista drži kontrolu?

Novi iranski vrhovni vođa Modžtaba Hamenei (Mojtaba Khamenei) vjerovatno je na čelu države uprkos tome što se od imenovanja 8. marta nije pojavio u javnosti, te usred izvještaja da je ranjen u zračnom napadu, navodi vodeći izraelski stručnjak za Iran.

Govoreći za Radio Slobodna Evropa (RSE) u Tel Avivu 11. marta, Raz Zimmt, koji je na čelu programa za Iran pri Institutu za studije nacionalne sigurnosti (Institute for National Security Studies – INSS), rekao je da je pitanje da li će Hamenei biti sposoban održavati "dnevne kontakte s političkim i sigurnosnim establišmentom" kako bi se sačuvala "sposobnost režima da funkcioniše".

Ovaj intervju je uređen radi dužine i jasnoće.RSE: Kako procjenjujete gdje se trenutno nalazimo u ratu?

Zimmt: Vrlo je jasno da su i Izrael i Sjedinjene Države postigli veoma značajna vojna dostignuća u svojim nastojanjima da u što većoj mjeri oslabe iranske strateške kapacitete.

Ako pogledate kapacitete balističkih projektila, ako pogledate sistem zračne odbrane, pa čak i neke ostatke iranskog nuklearnog programa, i svakako pokušaje da se potkopaju ili oslabe iranske sigurnosne snage, Islamska revolucionarna garda (IRGC), Basidž (Basij), iranska mornarica, sve to ide prilično dobro.

Pitanje je da li će ta dostignuća omogućiti postizanje glavnih ciljeva, koji su, po mom mišljenju, sljedeći: prvo, oslabiti iranske strateške kapacitete do tačke u kojoj će biti veoma teško obnoviti nuklearni program i balističke projektile, kao što je Iran pokušao učiniti nakon 12‑dnevnog rata u junu.

A drugi cilj bio bi oslabiti i potkopati iranski režim.

RSE: U redu, hajde da idemo redom, počevši od efektivnog slabljenja iranskih vojnih i sigurnosnih kapaciteta.

Zimmt: Što se tiče projektila, tokom 12‑dnevnog rata u junu, Izrael je uspio uništiti veliki broj lansera, a zatim blokirati ulaze i izlaze takozvanih podzemnih kompleksa koji se koriste za njihovo skladištenje.

Ako se to ponovi, neće napraviti nikakvu stvarnu razliku, jer će Iran na kraju biti u stanju obnoviti proizvodnju svojih projektila, osim ako Sjedinjene Države ne uspiju gađati i pogoditi podzemne komplekse, i još važnije, pogoditi proizvodne linije.

Što se tiče nuklearnog pitanja, ako rat završi s 450 kilograma obogaćenog uranija na 60 posto (napomena urednika: procjene o tome koliko Iran ima variraju; ovu brojku naveo je američki izaslanik Steve Witkoff), ako taj fisijski materijal i dalje ostane u Iranu, to će biti veoma zabrinjavajući razvoj događaja jer Iran i dalje može imati tehničko znanje i sposobnost da napravi proboj (i razvije nuklearno oružje).

RSE: Pogledajmo samo novo rukovodstvo koje se pojavljuje u Iranu. I dalje nema nikakvog znaka Hameneija mlađeg.

Zimmt: Tačno. Bilo je nekih izvještaja da je stvarno povrijeđen tokom prvih sati napada, ali ga je Skupština stručnjaka nominovala, tako da bismo trebali pretpostaviti da je barem sposoban obavljati svoju dužnost.

RSE: Dakle, ne biste previše tumačili činjenicu da ga nismo vidjeli nigdje?

Zimmt: Ne. Sasvim je očito da iranski režim vodi borbu za opstanak. Vrlo dobro znaju da bi Modžtaba Hamenei mogao postati sljedeća meta ili Izraela ili Sjedinjenih Država, te da bi se stoga trebao sakriti. Pitanje, po mom mišljenju, jeste da li je on sposoban doprijeti i nastaviti svoje dnevne kontakte s političkim i sigurnosnim establišmentom unutar Irana, jer to je ono što je važno- da li je sposoban… očuvati određenu vrstu kontinuiteta u očuvanju sposobnosti režima da funkcioniše.

RSE: Može li režim preživjeti?

Zimmt: Bilo kakva promjena režima u Iranu, a mi svakako priželjkujemo promjenu režima u Iranu, po mom mišljenju zavisi od tri glavna uslova.

Prvi je da vidimo milione Iranaca na ulicama, jer će inače, po mom mišljenju, biti gotovo nemoguće srušiti iranski režim samo zračnim udarima odozgo.

Drugi uslov bio bi stvaranje neke vrste koalicije između različitih dijelova iranskog društva, studenata, žena, vozača autobusa, radnika, etničkih manjina, koji bi djelovali zajedno.

I na kraju, ali ne manje važno, rekao bih da je jedan od uslova za promjenu režima u Iranu pojavljivanje pukotina, podjela i možda prebjega unutar sigurnosnog aparata u Iranu. A to je nešto što će biti vrlo teško postići, jer, kao što znamo, Revolucionarna garda i Basidž u velikoj mjeri zavise od Islamske Republike. Oni znaju da bi, ako bi režim pao, mogli snositi posljedice. I zato će se, po mom mišljenju, boriti do kraja.

RSE: Dakle, za sada nema pukotina?

Zimmt: Možda vidimo određeno slabljenje komandno‑kontrolnih mreža unutar Irana. Možda vidimo neke podjele između različitih dijelova vojnog i političkog establišmenta u Iranu.

Ali svakako nismo vidjeli nikakvo gubljenje kontrole. Samo jučer sam gledao informacije o kontrolnim punktovima koje su uspostavili Basidž i snage reda u Iranu. I dalje imamo izvještaje o iranskim obavještajnim službama koje hapse ljude zbog izdaje ili saradnje s Izraelom.

RSE: Ako režim ipak preživi, kakav će biti?

Zimmt: Bojim se da, ako režim preživi, posebno ako bude pod Modžtabom Hameneijem, možemo vidjeti još tvrđi, još rigidniji sistem, još posvećeniji ne samo nastavku ključnih strateških ciljeva Irana - što znači njegove projektile, nuklearni program, regionalne ambicije - nego bismo mogli vidjeti i režim koji je spremniji preuzimati veće rizike u poređenju s onim pod vrhovnim vođom Alijem Hamneijem.

Na primjer, znamo da se Iran tokom godina pod Hamneijem svakako kretao prema dostizanju nuklearnog praga, ali Hamnei nije donio odluku o proboju.

Moja zabrinutost je da bi neko poput Modžtabe mogao preuzeti rizik da napravi taj proboj, posebno nakon što shvati da bi to moglo predstavljati krajnje sredstvo odvraćanja u odnosu na Izrael i Sjedinjene Države.

RSE: Ako klerikalna struktura ipak ostane na vlasti, šta će to značiti za odnose s državama Zaljeva?

Zimmt: One će shvatiti da će, ako ovaj režim ostane netaknut, morati živjeti s tim. A predsjednik Trump neće biti tu zauvijek. Nisam siguran mogu li vjerovati Izraelcima, jer neki od njih Izrael smatraju destabilizirajućim faktorom.

Njihov zaključak bi mogao biti sljedeći: možda ćemo morati sarađivati s Izraelom, sa Sjedinjenim Državama. Da bismo ojačali naše odbrambene sisteme prema Iranu, trebali bismo pokušati pronaći način da se prilagodimo Iranu, jer Iran tu ostaje, jer bi Islamska republika mogla ostati dugoročna realnost.

Priredila: Elvisa Tatlić