Rastu strahovi da bi iranske izbjeglice mogle početi pristizati u Centralnu Aziju dok se rat intenzivira
Dvosedmični američko‑izraelski zračni napadi raselili su milione ljudi unutar Irana, što je izazvalo strah u susjednim državama od mogućeg priliva izbjeglica koje bi se potencijalno moglo pretvoriti u humanitarnu krizu.
Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR) saopštio je da se priprema za moguće humanitarne potrebe u regiji, procjenjujući da je do 3,2 miliona ljudi privremeno raseljeno unutar Irana, od čega većina bježi iz Teherana, koji je 13. marta doživio jedan od najtežih dana bombardovanja u dosadašnjem toku sukoba.
Nekoliko iranskih susjeda zatvorilo je svoje granice na početku zračnih napada, koji su počeli 28. februara, i od tada u ograničenoj mjeri dopušta prelazak uglavnom državljanima trećih zemalja koji su u tranzitu ka svojim domovinama.
Sa mnogim od 90 miliona stanovnika Irana koji razmišljaju o tome da li da napuste zemlju zbog rata, Mahir Safarli, predstavnik UNHCR‑a za Centralnu Aziju, rekao je u intervjuu za RSE da je agencija spremna reagovati ako se situacija pogorša.
"Širom Centralne Azije blisko koordiniramo s vladama kako bismo pratili situaciju i efikasno odgovorili ako se humanitarne potrebe povećaju", rekao je Safarli.
Za sada UNHCR navodi da je priliv izbjeglica pod kontrolom.
Na granici s Turskom procjenjuje se da oko 1.300 ljudi dnevno napušta Iran. U pojedinim danima više ljudi se vraća u Iran nego što iz njega odlazi, jer se vraćaju da zaštite svoju imovinu ili zato što nisu mogli dugo ostati van zemlje zbog troškova.
Na granici s Armenijom, neki ljudi koji napuštaju Iran rekli su da iranske vlasti usporavaju protok izbjeglica i dopuštaju izlazak samo stranim državljanima ili osobama s dvojnim državljanstvom.
"Izgubili smo sve. U Iranu više ništa ne postoji. Nažalost, situacija je veoma teška", rekao je jedan Iranac u bijegu za RSE prelazeći u Armeniju kako bi pobjegao od intenzivnih zračnih napada SAD‑a i Izraela.
"Jučer smo bili u Bukanu (sjeverozapadni Iran) kada su pogodili zgradu guvernera i sravnili je sa zemljom", rekla je jedna starija žena.
"Vrata i prozori obližnjih zgrada bili su polupani. Neki ljudi su poginuli, mnogi su ranjeni. Situacija u Iranu nije dobra."
Safarli je rekao da je jedan od ključnih elemenata pripremljenosti UNHCR‑a logistički centar u Termezu, na jugu Uzbekistana, blizu granice s Afganistanom.
Centar je uspostavljen u oktobru 2021. tokom humanitarne krize u Afganistanu, a 2025. je uključen u globalnu mrežu zaliha UNHCR‑a. U njemu se skladište ključni artikli za hitnu pomoć - porodični šatori, ćebad, podloge za spavanje, kuhinjski setovi, kante, kanisteri i solarne lampe.
Naredba iz AšhabadaDok je Mahir Safarli rekao za RSE da nema većih promjena na iransko‑turkmenistanskoj granici, neki turkmenistanski graničari rekli su za Turkmenski servis RSE‑a da raste broj iranskih Turkmena koji pokušavaju preći u Turkmenistan.
Iran s Turkmenistanom dijeli jednu od svojih najdužih granica, dužine oko 1.148 kilometara, od Kaspijskog mora do Afganistana. Prema podacima UNHCR‑a, sva četiri glavna granična prelaza - Sarakhs, Artyk, Howdan i Altyn Asyr - ostaju operativna, ali samo za evakuaciju državljana trećih zemalja.
Turkmenistanski graničari rekli su da ljudi koji pokušavaju preći dolaze iz sjevernih iranskih oblasti sa značajnom turkmenskom populacijom, uključujući Robat, Hasanabad, Gorgan Inčeburun, Kerend, Balahi i dijelove pokrajine Mašhad.
"Neki od ljudi koji prilaze granici odlaze u carinske kancelarije i traže privremeni azil dok se zračni napadi u Iranu ne završe", rekao je jedan turkmenistanski graničar, govoreći anonimno iz sigurnosnih razloga.
"Dobili smo stroge naredbe iz Ašhabada da iranskim državljanima trenutno ne dozvoljavamo ulazak u Turkmenistan. Pojačali smo patrole i koristimo dronove duž granice kako bismo pratili situaciju."
Zvaničnik je također naglasio ograničenja Turkmenistana.
"Naši vojni kapaciteti su ograničeni. Naša ekonomska situacija ne dopušta nam čak ni da obezbijedimo osnovne potrebe, poput hljeba, za naše vlastite građane. Uzimajući to u obzir, Turkmenistan nije spreman prihvatiti izbjeglice", dodao je.
Istorijski gledano, mali broj etničkih Turkmena privremeno je prelazio u Turkmenistan u vremenu rata između Irana i Iraka i narednih decenija.
UNHCR i granični izvještaji potvrđuju da običnim iranskim civilima nije dozvoljeno preći granicu tokom ovog sukoba.
Unutrašnja raseljavanja u IranuUjedinjene nacije navode da većina interno raseljenih u Iranu ide prema sjeveru, dalje od područja koja su izložena teškom bombardovanju. Porodice su često primorane oslanjati se na rodbinu, prijatelje ili improvizirana zajednička skloništa.
Naglo povećanje broja raseljenih u sjevernim zajednicama povećalo je potražnju za hranom i drugim osnovnim potrepštinama u ovom siromašnom i ekonomski izolovanom regionu, gdje stanovnici već bilježe nagli rast cijena osnovnih namirnica poput ulja, brašna i riže, pri čemu su neki artikli navodno i do deset puta skuplji nego prije sukoba.
Za sada većina porodica ostaje unutar Irana, ali Safarli je naglasio za RSE da susjedne države imaju obavezu pružiti zaštitu ako izbjeglice počnu pristizati:
"U Centralnoj Aziji, Kazahstan, Kirgiska Republika, Tadžikistan i Turkmenistan imaju nacionalne zakone o izbjeglicama i uspostavljene azilne sisteme", rekao je Safarli za RSE.
"UNHCR poziva države da osiguraju pristup teritoriji za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita, spriječe vraćanje, te garantuju odgovarajuća prava i usluge ljudima primoranim na bijeg.
Priredila: Elvisa Tatlić