Održavanje moreuza otvorenim u ekonomskom cilju svake zemlje, kaže republikanski strateg

Američki predsjednik Donald Trump pozvao je saveznike da pomognu u osiguravanju strateški važnog Hormuškog moreuza, pozivajući partnere da pošalju pomorske snage kako bi osigurali da globalne isporuke energije nastave prolaziti kroz taj plovni put usred sukoba s Iranom.

Poziv je izazvao podijeljene reakcije u evropskim i azijskim prijestolnicama, otkrivajući neizvjesnost oko toga hoće li biti formirana vidljiva multinacionalna koalicija koja bi osigurala da ovaj ključni brodski pravac ostane otvoren.

Republikanski strateg Matthew Bartlett, bivši politički zvaničnik u prvoj Trumpovoj administraciji i suosnivač lobističke grupe Darby Field Advisors, za Radio Slobodna Evropa kaže da je, uprkos oklijevanju, održavanje moreuza otvorenim u ekonomskom interesu svake zemlje.

Rekao je da je Washington signalizirao i vojnu dominaciju i

spremnost na eskalaciju ako Teheran pokuša koristiti energetske puteve kao sredstvo pritiska.

RSE je razgovarao s Bartlettom o strategiji iza Trumpove poruke saveznicima, ekonomskim ulozima dugotrajnog sukoba i o tome može li kriza testirati jedinstvo unutar Sjevernoatlantskog saveza.

RSE: Trump je pozvao saveznike da pošalju ratne brodove kako bi pomogli u osiguravanju Hormuškog moreuza, ali reakcije su različite. Iz republikanske strateške perspektive, koliko je ozbiljan problem ako Washington ne uspije okupiti vidljivu multinacionalnu koaliciju za ponovno otvaranje moreuza?

Matthew Bartlett: Postoji mnogo aspekata ovog angažmana, ovog rata, vojni, ekonomski i diplomatski, a situacija oko moreuza svakako ima implikacije za globalnu ekonomiju.

Vjerujem da je u velikoj mjeri u interesu svih da se on ponovo otvori, i bez obzira na to šta ljudi ili druge države misle o predsjedniku Trumpu ili čak o ratu s Iranom, svakako je u njihovom interesu da moreuz ostane otvoren. Veliki dio nafte koja prolazi kroz moreuz ide u druge zemlje.

Vidjet ćemo hoće li zemlje poslušati poziv predsjednika Trumpa za formiranje koalicije i hoće li to značiti diplomatski pritisak, vojni angažman ili neku vrstu pomoći na terenu u pratnji brodova i osiguravanju da moreuz ostane otvoren.

To je globalna situacija. Naravno, ona se može riješiti samo uz pomoć i podršku drugih država koje djeluju zajedno sa Sjedinjenim Državama i u vlastitom interesu. Ali opet, ta realnost je i dalje neizvjesna i daleko od trenutnog stanja stvari.

RSE: Predsjednik Trump rekao je da su Sjedinjene Države pogodile svaki vojni cilj na ostrvu Hark, ali da su zasad namjerno poštedjele naftnu infrastrukturu. Da li je to zapravo pregovarački adut, signal Teheranu da bi SAD mogle ciljati glavni izvor iranskog izvoza ako Hormuški moreuz ostane zatvoren?

Matthew Bartlett: Čini se da su Sjedinjene Države protiv Irana djelovale ogromnom vojnom silom i neutralizirale iransku mornaricu i zračne snage, uništile veliki dio njihovog balističkog programa i onemogućile im mogućnost uzvratnog udara.

Izgleda da Iran pokušava odgovoriti asimetričnim načinima, prije svega koristeći svoje naftne resurse kao neku vrstu ofanzivnog oružja protiv Sjedinjenih Država i globalne ekonomije.

Budući da je ostrvo Hark stanica za transfer nafte, predsjednik je tamo usmjerio napade i neutralizirao dio njihovih odbrambenih sistema. Ako Iran odluči eskalirati rat i koristiti naftu kao pregovarački adut u svom asimetričnom odgovoru, predsjednik Trump je signalizirao da je spreman oduzeti im tu sposobnost.

Ne čini se da on to želi učiniti, niti se čini da bi to bilo korisno za bilo koga. Ipak, ostaje sasvim moguće da će, ako Iran odluči koristiti svoje naftne resurse kako bi ostatak svijeta držao kao taoca, predsjednik biti spreman djelovati kako bi se s tim suočio, baš kao što je učinio s njihovom vojnom prijetnjom.

RSE: U ovom zastoju Iran može poremetiti brodski promet i energetska tržišta, dok Sjedinjene Države imaju ogromnu vojnu nadmoć. Ko na kraju ima veću toleranciju na ekonomski pritisak ako ovo postane dugotrajan sukob oko moreuza?

Matthew Bartlett: Rekao bih jasno da imate zli, nelogičan i nepredvidiv režim koji je interno reagovao ubijanjem vlastitih ljudi, a eksterno napadima na svoje susjede. Sada možda pokušava držati svjetsku ekonomiju kao taoca. Rekao bih da je to na njihovu vlastitu štetu.

U Iranu imaju stanovništvo koje se pita zašto susjedne zemlje ulažu u svoje ljude i budućnost, diversificiraju ekonomije dalje od nafte, uključuju se u globalnu ekonomiju i međunarodnu zajednicu, dok iranski narod i dalje pati jer njihov režim teži nuklearnom i ofanzivnom vojnom oružju.

To ide na štetu iranskog naroda, koji ima bogatu i dugu kulturu i koji želi slobodu. Mi podržavamo te ljude – mnogi su izašli na ulice, mnogi su stavili vlastite živote na kocku, a nažalost previše ih je izgubilo život od ruke ovog zlog režima.

Ako režim nastavi eskalirati na asimetrične načine, rekao bih da to ide na njihovu štetu. Svijet će se nastaviti ujedinjavati i prepoznavati prijetnju koju oni predstavljaju vlastitom narodu i ostatku svijeta.

Čak i ako se države trenutno ne uključuju, mogle bi biti primorane da se uključe zbog ekonomskih pritisaka. Na kraju, to neće dobro završiti za iranski režim.

RSE: Iz republikanske perspektive, kako bi Washington trebao objasniti ovu strategiju saveznicima u Evropi i Aziji koji uveliko zavise od energije iz Zaljeva?

Matthew Bartlett: Poruka je očigledna: imate nepredvidiv režim koji je preduzeo čudne vojne akcije protiv svojih susjeda u Zaljevu i sada drži globalnu ekonomsku trgovinu kao taoca. To pogađa interese svijeta, bilo u Aziji ili Evropi.

Na neki način treba cijeniti koliko je ogoljen odgovor ovog režima i koliko jasno pokazuje suštinu problema. Svaka država treba to prepoznati i djelovati u vlastitom interesu. Iran očigledno radi protiv tih interesa.

Dakle, koalicija, diplomatska, vojna, pomorska ili druga, koja štiti međunarodnu trgovinu i smanjuje destabilizirajuće ponašanje Irana koristila bi svima.

RSE: Iz perspektive Republikanske stranke, da li je ovo i test jedinstva i podjele tereta unutar NATO-a?

Matthew Bartlett: U ovom trenutku nisam siguran koje konkretne korake NATO poduzima, ali svakako bi trebao razmatrati koji bi koraci mogli biti prikladni. Vidjeli smo da Iran potencijalno šalje rakete prema članicama NATO-a, prije svega Turskoj. Vidjeli smo asimetrične veze između Rusije, Irana i Kine, uključujući saradnju oko dronova povezanu s ratištem u Ukrajini.

Postoje veze. To ne znači da NATO treba potpuno ući u sukob ili eskalirati situaciju, ali mora biti spreman poduzeti odgovarajuće korake, vojne, diplomatske ili ekonomske, kako se situacija globalno razvija. NATO mora biti spreman, bilo da to znači izjave kojima se Iran poziva da promijeni ponašanje ili pripremu vojnih sredstava ako bude potrebno.

RSE: Njemačka vlada rekla je da ovaj rat “nema veze s NATO-om”. Kakva je vaša reakcija?

Matthew Bartlett: Dio toga je trenutno tačan, ali dio toga bi se mogao promijeniti kako se situacija na bojištu mijenja, bilo zbog ekonomskih posljedica, prijetnji NATO saveznicima poput Turske ili šire veze između Rusije i Irana. Dakle, ima istine u toj izjavi, ali nažalost nije tako jednostavno kako zvuči.

RSE: Neke evropske vlade historijski su bile opreznije u suprotstavljanju Iranu. Da li republikanci vjeruju da će se NATO saveznici na kraju uskladiti s Washingtonom kako bi zaštitili plovidbu kroz Hormuški moreuz ili bi ovo moglo otkriti pukotine u savezu?

Matthew Bartlett: Nije jasno. NATO je savez i jak je onoliko koliko je jak njegov najslabiji član. NATO već ima mnogo obaveza, prije svega rat između Rusije i Ukrajine. NATO je tamo značajno reagovao, a Ukrajinci su pokazali izuzetnu hrabrost, uz to demonstrirajući kako se moderno ratovanje razvija, posebno uz upotrebu dronova.

NATO treba nastaviti procjenjivati realne prijetnje. Ne bi trebao preopterećivati svoju misiju niti odvraćati pažnju od primarne brige – Ukrajine. Ipak, mora biti svjestan veza i implikacija koje uključuju Iran, od ratišta u Ukrajini do Bliskog istoka i prijetnji globalnoj ekonomiji koje pogađaju NATO države.

RSE: Iran izgleda računa na to da bi ekonomski pritisak u Sjedinjenim Državama i Evropi mogao natjerati Washington da se povuče. Da li je to pogrešna procjena?

Matthew Bartlett: Svakako tako izgleda. Njihov odgovor samo je dodatno pokazao njihove prave namjere. Ovo je zli režim koji teži nuklearnom oružju. Mi imamo nuklearno oružje i odlučujemo da ga ne koristimo. Gledajući njihovo ponašanje u posljednjih nekoliko sedmica, vjerujem da je jasno da bi ga oni, da ga imaju, možda i upotrijebili.

Sada pokušavaju stvoriti još više patnje i haosa za vlastiti narod i za svijet. Nisam siguran da to jača njihovu poziciju. Naprotiv. To ih dodatno razotkriva i povećava potrebu da se ova situacija odmah riješi.

Da, može biti ekonomskog bola u kratkom roku. Ali ako oni dodatno eskaliraju, to će samo povećati pritisak na druge zemlje da pomognu u rješavanju situacije jer je takvo stanje neodrživo. Na kraju, to neće ići u korist iranskom režimu.

RSE: Još uvijek postoji rasprava o tome koji su zapravo krajnji ciljevi SAD-a u ovom ratu. Kako vi tumačite ciljeve Bijele kuće?

Matthew Bartlett: Vidjeli smo promjenjivu retoriku o pitanjima poput promjene režima i o tome koliko bi ovaj sukob mogao trajati.

Na kraju, čini se da postoji jednostavan cilj: oslabljen iranski režim koji ne može prijetiti Americi, Zapadu ili svojim susjedima. Tokom 47 godina ovaj režim bio je destabilizirajuća sila na Bliskom istoku i ima američku krv na rukama, od Iraka do svojih posredničkih grupa poput Hezbolaha i Hamasa, uključujući i užasne napade 7. oktobra 2023.

Čini se da smo spremni tolerisati njihovu retoriku "smrt Americi, smrt Izraelu" sve dok nemaju sposobnost da je sprovedu u djelo. To znači eliminaciju njihovih nuklearnih ambicija, balističkih projektila, dronova i mreža posredničkih grupa, tako da njihovo neprijateljstvo ostane samo na riječima, a ne u djelima.

RSE: Osim Irana, kakvu poruku republikanci vjeruju da ovo šalje drugim američkim protivnicima poput Rusije i Kine?

Matthew Bartlett: Nisam siguran da je pametno da iko u svijetu misli da je Donald Trump budala. Čini se da je spreman djelovati globalno na načine na koje nijedan drugi predsjednik nije bio spreman – diplomatski, ekonomski i vojno.

Ako ste protivnik, trebali biste dvaput razmisliti o američkim interesima i o vlastitom ponašanju širom svijeta. Saveznici bi također trebali biti spremniji stati uz Sjedinjene Države i prepoznati da je ovaj predsjednik, čak i u kratkom vremenu, potvrdio američko globalno liderstvo na mnogo načina – i da još nije završio.