Pakistan istupa kao domaćin mogućih mirovnih pregovora o Iranu

Pakistan je ponudio da bude domaćin pregovora s ciljem okončanja sukoba s Iranom, naglašavajući jačanje svojih veza i na Bliskom istoku i s Washingtonom.

Pakistanski premijer Šehbaz Šarif naveo je u objavi na društvenim mrežama 24. marta da je njegova zemlja "spremna i počastvovana da bude domaćin te olakša smislene i završne razgovore za sveobuhvatno rješenje tekućeg sukoba".

Pakistan je jedna od nekoliko zemalja, uz Tursku i Egipat, koje, prema izvještajima, igraju ulogu posrednika u pokušajima okončanja borbi započetih američko-izraelskim zračnim napadima na Iran 28. februara.

Neki mediji navode Islamabad kao moguću lokaciju za razgovore između Teherana i Washingtona, možda već ove sedmice.

Nije jasno kada će i hoće li se ti pregovori održati, ali kao susjed Irana koji većinu nafte dobija iz Perzijskog zaljeva, Pakistan je snažno pogođen sukobom i ima veliki interes da se on okonča.

"Pakistan je pojačao napore za posredovanje u prekidu vatre", rekao je visoki vojni izvor za Radio Mashaal Radija Slobodna Evropa.

"Tim naporima pridružile su se i Turska i Egipat. Pakistan ima interes iz više razloga", naveo je.

Trumpov 'omiljeni feldmaršal'Ključnu ulogu u svemu ima Asim Munir, načelnik pakistanske vojske, koja tradicionalno ima presudan utjecaj iza kulisa, dok politički lideri komuniciraju s javnošću.

Trump je Munira opisao kao "mog omiljenog feldmaršala", a Bijela kuća je navela da su njih dvojica 23. marta telefonom razgovarali o ratu i američko-iranskim odnosima.

"Pakistan svakako spada među dobitnike vanjske politike Trumpa u njegovom drugom mandatu. Asim Munir je imao najmanje dva sastanka s predsjednikom Trumpom prošle godine", rekao je Christian Wagner iz Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove.

"Bilo je prilično neočekivano da Pakistan odjednom dobije ovako visoko priznanje u američkoj vanjskoj politici. Lični odnos između Trumpa i generala Munira tome je sigurno doprinio", dodao je.

Dok su Trump i Munir razgovarali telefonom, Šarif je stupio u kontakt s iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom.

"Razgovarali smo o ozbiljnoj situaciji u regiji Zaljeva i složili se o hitnoj potrebi za smirivanjem tenzija, dijalogom i diplomatijom", naveo je nakon toga.

Pakistan pod pritiskomNekoliko dana ranije, Šarif se obratio naciji i predstavio hitne mjere zbog posljedica rata.

Polovina zaposlenih u javnom i privatnom sektoru radit će od kuće, a mnoge institucije preći će na četverodnevnu radnu sedmicu radi uštede energije.

Uvedene su i dodatne mjere, poput povećanja poreza na gorivo kako bi se smanjila potrošnja i spriječilo gomilanje zaliha.

Prevoznici su za Radio Mashaal izjavili da više ne mogu pokrivati troškove rada.

Teška situacija rezultat je velike ovisnosti Pakistana o nafti iz Perzijskog zaljeva.

Više od 85 posto nafte dolazi brodovima iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, ali je Iran zatvorio rutu kroz Hormuški moreuz.

Pakistan veoma ovisi o ukapljenom zemnom plinu iz Katara. Ekonomsko središte zemlje, luka Karači, gotovo je zamrlo.

Ovi ekonomski pritisci jedan su od razloga zašto Pakistan želi posredovati u rješenju sukoba. Ali nisu jedini.

U prvim danima rata, bijesne šijitske mase zapalile su američki konzulat u KaraČiju nakon ubistva iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, što je pokazalo kako rat utiče i na unutrašnju sigurnost Pakistana.

Pakistan je većinski sunitska zemlja, ali ima značajnu šijitsku manjinu, koja je većinska u Iranu.

Istovremeno, Islamabad se suočava s pobunom u Beludžistanu i sukobima s Afganistanom pod vlašću talibana, a prošle godine vodio je i četverodnevni rat s Indijom.

"Zbog svog položaja Pakistan je izuzetno ranjiv na prelijevanje sukoba. Uz napete granice s Indijom i Afganistanom, ne može sebi priuštiti novi konflikt na svojoj inače najmirnijoj granici", rekao je Michael Kugelman iz Atlantskog vijeća.

"Zbog toga Pakistan ima ogroman motiv da doprinese smirivanju situacije na svaki mogući način", dodao je.

S tim se slaže i vojni izvor:

"Svaka nestabilnost ili nastavak sukoba u Iranu direktno utječe na Pakistan – kroz moguće prilive izbjeglica, sektaške tenzije i jačanje separatističkih pokreta u Beludžistanu", istakao je.

Veza sa Saudijskom ArabijomVisoki oficir je ukazao i na još jedan faktor: odbrambeni sporazum Pakistana i Saudijske Arabije, potpisan u septembru prošle godine.

Prema tadašnjem izvještaju saudijske novinske agencije, "svaki napad na jednu zemlju smatra se napadom na obje", iako detalji sporazuma nisu javno objavljeni.

Iran je izveo niz napada na ciljeve u Saudijskoj Arabiji, nakon čega je saudijski ministar vanjskih poslova princ Faisal bin Farhan nagovijestio mogućnost vojnog odgovora.

To je potaknulo spekulacije da bi Islamabad mogao biti obavezan stati uz Rijad.

"Svako aktivno uključivanje Saudijske Arabije u sukob stavilo bi Pakistan pred dilemu – poštovati sporazum uz rizik otvorenog sukoba s Iranom i njegovih unutrašnjih posljedica", rekao je vojni dužnosnik.