Kaspijsko more se smanjuje, a Kazahstan to gleda iz prvog reda

Azamat Sarsenbaev, aktivista iz kazahstanskog grada Aktaua na Kaspijskom moru, pokušava skrenuti pažnju na problem koji se približava stanovnicima njegovog grada u isto vrijeme kada se njihov jedini izvor vode sve više udaljava.

"Prije deset godina plivali smo oko 200 metara da bismo došli do ovih stijena", rekao je Sarsenbaev za Kazahstansku službu RSE, prisjećajući se svog djetinjstva. "Sada stojimo na njima."

Nema sumnje da se najveće slano jezero na svijetu koje dijele Azerbejdžan, Iran, Kazahstan, Rusija i Turkmenistan smanjuje.

A budući da je kazahstanski dio Kaspijskog mora među najplićim, nije iznenađenje da se vlasti bore s teškim posljedicama.

Ranije ovog ljeta, zvaničnici Aqtaua proglasili su vanredno stanje u vezi sa povlačenjem obale, što je mjera namijenjena ubrzavanju napora za ublažavanje posljedica.

Kazahstanska ministrica okoliša Zulfiya Suleimenova priznala je razmjere problema 8. juna, navodeći "klimatske promjene kao egzogeni faktor" i uzvodno "regulaciju" rijeka koje se ulivaju u jezero, kao što su Volga i Ural iz Rusije, kao glavne uzroke.

Sarsenbajev je bio nešto oštriji.

Iako priznaje da Kazahstan treba efikasnije da koristi vodu, on tvrdi da izgradnja više brana i drugih industrijskih objekata duž ruskih dijelova te dvije rijeke stvara velike probleme Kazahstanu.

"Oni zaustavljaju protok vode. A ako manje dolazi iz rijeka, Kaspijsko more će se i dalje smanjivati", rekao je on, odbacujući ideju popularnu među mnogim stanovnicima Aqtaua da je najnovije smanjivanje rezultat tektonskih pomaka ispod morskog dna.

Geološke promjene uzrokovale su iznenadna povlačenja obale u prošlosti - uključujući i kasnih 1970-ih - ali "mnogo se toga promijenilo u 50 godina", tvrdi Sarsenbaev.

Aqtau: Grad na ivici

Stručnjaci kažu da je najnovija faza smanjivanja Kaspijskog mora počela oko 2005.

U posljednjih nekoliko godina, stopa povlačenja je porasla, dostigavši vidno kritični najniži nivo.

Prema Nature, britanskom naučnom časopisu, predviđa se da će nivoi Kaspijskog mora pasti za devet do 18 metara "u srednjim i visokim scenarijima emisija" prije 2100. godine.

Pad je "prouzročen značajnim povećanjem isparavanja jezera koje nije uravnoteženo s povećanjem riječnog doticaja ili padavina", navode autori rada objavljenog 2020.

Zaista, trenutni trendovi sugeriraju da bi oba ova faktora ravnoteže mogla sada biti u padu.

Murat Igaliev, zamjenik direktora Kombinata za atomsku energiju Mangyshlak (MAEK), energetski kompleks koji se sastoji od nuklearne elektrane i elektrane koje desalinizira vodu za grad u kojem živi više od 200.000 ljudi, ističe potrebu za hitnim djelovanjem.

MAEK zavisi od vode Kaspijskog mora koja se crpi iz kanala za unos vode.

U intervjuu za Kazahstanski servis RSE, Igaliev je rekao da je 590 metara kanala bilo potopljeno 2005. godine, u poređenju sa samo 145 metara sada.

Tokom oštre zime prošle godine, dio kanala se zaledio, što je doprinijelo padu proizvodnje električne energije, dok dugoročno gledano, problemi sa zastarjelim MAEK-om ugrožavaju održivost Aqtaua kao grada.

Hitni radovi na rekonstrukciji kanala jedan su od razloga zbog kojih su vlasti proglasile vanredno stanje iznad Kaspijskog mora.

Igaliev je rekao da je od vitalnog značaja pronaći izvođača koji će započeti pripremne radove što je prije moguće i utvrditi "koju opremu je bolje koristiti kako se ne bi oštetio morski ekosistem".

Pad nivoa vode u Kaspijskom moru doveo je u opasnost rad morskih luka koje su bile glavne za takozvani "srednji koridor" - poprečni kaspijski trgovački put koji zaobilazi Rusiju.

Potražnja za uslugama inače uspavanih luka u Kazahstanu Aqtau i Quryq, povećala se nakon rata u Ukrajini, jer neki brodari traže alternative rutama koje prolaze kroz Rusiju, koja je teško pogođena međunarodnim sankcijama.

Kazahstan, sa svoje strane, želi da poveća skroman izvoz nafte preko Kaspijskog mora koliko god je to moguće kako bi ublažio skoro potpunu ovisnost o naftovodu koji šalje kazahstansku naftu na međunarodna tržišta putem pomorskog terminala Novorossiysk-2 u Rusiji.

Međutim, direktor luke Aqtau, Abay Turikpenbaev, rekao je da su plitke vode u blizini njegove luke već uticale na rad tankera za naftu, koji više ne mogu biti napunjeni do kraja.

Turikpenbaev je napomenuo da je od 1. januara 2022. do 1. januara 2023. vodostaj u luci pao za 30 centimetara, što je znatno više od prosjeka od pet do deset centimetara posljednjih godina.

Ako se taj trend nastavi, morat će se izvršiti radovi na jaružanju kako bi se spriječilo da se luka ne koristi, rekao je Turiqpenbaev za Kazahstanski servis RSE, žaleći se na nedostatak istraživanja problema od strane kazahstanskih institucija.

Za Quryq, 70-ak kilometara od Aqtaua, problem je manje izražen, s obzirom na to da luka, koja je otvorena 2017. godine, zauzima poziciju na obali gdje je voda dublja.

Ipak, direktor luke Quryq Serik Ahmetov rekao je da luka već planira najgori scenario.

"Postoje prognoze da će se more oporaviti. Postoje i suprotna predviđanja. Ali ne možemo sjediti i čekati. Trenutno pregovaramo sa belgijskim i grčkim kompanijama za jaružanje. Ovim pitanjem smo se bavili posljednjih šest mjeseci", rekao je Ahmetov.

Nije Rusija?

Naučnici su uvjereni da će Kaspijsko more koje se smanjuje imati velike uticaje - ekološke i socioekonomske - na njegovih pet priobalnih država i šire regije.

Najočigledniji dokaz za to je sudbina Aralskog mora, nekada jednog od najvećih kopnenih vodenih tijela na svijetu.

Aralska katastrofa, izazvana politikom sovjetskog uzgoja pamuka u centralnoj Aziji, ostavila je u amanet uglavnom presušeno jezero koje se razdvojilo na odvojene kazahstanske i uzbekistanske dijelove.

A tragedija još uvijek proganja susjede, dok oluje prašine iz isušenih dijelova jezera putuju preko granica, prekrivajući poljoprivredne površine u zemljama poput Turkmenistana solju.

Ali stepen, vrijeme i priroda uticaja Kaspijskog mora će se razlikovati od države do države, što će kolektivnu akciju učiniti težom.

Ovo je izazov utoliko što su efekti manje neposredni za Moskvu, čija rijeka Volga sama čini oko 80 posto dotoka Kaspijskog mora, a Ural i druge ruske rijeke igraju važnu sekundarnu ulogu.

Tokom industrijalizacije Sovjetskog Saveza 1930-ih, sistematsko podizanje brana duž Volge smatrano je faktorom iznenadnog pada nivoa Kaspijskog mora koji je kasnije ispravljen jakim padavinama.

Kazahstanski stručnjaci vjeruju da Rusija sada intenzivira korištenje uzvodnih voda, ubrzavajući brzo opadanje sjeveroistočnog Kaspijskog mora u kojem se nalazi i ekonomski vitalno kazahstansko naftno polje Qashagan.

Bivši ministar voda Nariman Qypshaqbaev rekao je za Kazahstanski servis RSE da vjeruje da državni zvaničnici koji potpisuju i nadgledaju trenutne sporazume o prekograničnoj podjeli vode sa Rusijom nisu izvršili svoju dužnost u vezi sa Kaspijskim morem.

"Kada bi sedam milijardi kubnih metara (vode iz) Urala i dalje ulazilo u Kaspijsko more (svake godine), onda Ural ne bi bio tako plitak (u Kazahstanu) kao (danas)", ustvrdio je Qypshaqbaev, pozivajući se na sporazum za koji je rekao da je bio na snazi u vrijeme dok je bio ministar prije više od dvije decenije.

Danas, tvrdi Qypshaqbaev, Rusija samo garantuje Kazahstanu svoj dogovoreni udio vode na Uralu za poljoprivredu i druge ekonomske aktivnosti, označavajući kraj ideje da su "obje strane odgovorne za ulazak vode u Kaspijsko more, jer je Kaspijsko more zajedničko".

Napisao Chris Rickleton na osnovu izvještavanja Kazahstanskog servisa RSE