Zašto Egipat i druge arapske zemlje ne žele primiti palestinske izbjeglice iz Gaze?

Dok očajni Palestinci u zatvorenoj Gazi pokušavaju pronaći utočište pod nemilosrdnim izraelskim bombardiranjem u znak odmazde za Hamasov brutalni napad 7. oktobra, neki se pitaju zašto ih susjedni Egipat i Jordan ne prime.

Dvije zemlje, koje graniče s Izraelom na suprotnim stranama i dijele granice s Gazom i okupiranom Zapadnom obalom, odgovorile su nepokolebljivim odbijanjem.

Jordan već ima veliku palestinsku populaciju.

Egipatski predsjednik Abdel Fatah el-Sisi iznio je u srijedu, 18. oktobra, svoje najoštrije komentare do sada, rekavši da sadašnji rat nije usmjeren samo na borbu protiv Hamasa, koji vlada Pojasom Gaze, "već i pokušaj da se civilno stanovništvo gurne da... migrira u Egipat",

Upozorio je da bi to moglo uništiti mir u regiji.

Jordanski kralj Abdullah II dao je sličnu poruku dan ranije, rekavši: "Nema izbjeglica u Jordanu, nema izbjeglica u Egiptu".

Njihovo odbijanje je ukorijenjeno u strahu da Izrael želi prisiliti Palestince na trajno protjerivanje u njihove zemlje i poništiti palestinske zahtjeve za državnošću.

El-Sisi je također rekao da bi masovni egzodus riskirao dovođenje militanata na egipatski Sinajski poluotok, odakle bi mogli pokrenuti napade na Izrael, ugrožavajući 40-godišnji mirovni sporazum dviju zemalja, piše AP.

Evo šta su motivi za stajališta Egipta i Jordana.

Povijest raseljavanja

Raseljavanje je glavna tema palestinske povijesti.

U ratu 1948. o stvaranju Izraela, procjenjuje se da je 700.000 Palestinaca protjerano ili pobjeglo sa teritorije koja je sada Izrael. Palestinci taj događaj nazivaju Nakba, što na arapskom znači "katastrofa".

U Bliskoistočnom ratu 1967. godine, kada je Izrael zauzeo Zapadnu Obalu i Pojas Gaze, još 300.000 Palestinaca je pobjeglo, uglavnom u Jordan.

Izbjeglice i njihovi potomci sada broje gotovo šest miliona, a većina ih živi u kampovima i zajednicama na Zapadnoj Obali, Gazi, Libanonu, Siriji i Jordanu.

Dijaspora se dalje proširila, s mnogim izbjeglicama koje žive u arapskim zemljama Zaljeva ili na Zapadu.

Nakon što su borbe prestale u ratu 1948., Izrael je odbio dopustiti izbjeglicama da se vrate svojim domovima.

Od tada je Izrael odbijao palestinske zahtjeve za povratkom izbjeglica kao dio mirovnog sporazuma, tvrdeći da bi to ugrozilo jevrejsku većinu u zemlji.

Egipat strahuje da će se povijest ponoviti i da će veliki broj palestinskih izbjeglica iz Gaze na kraju ostati zauvijek.

Nema jamstva povratka

To je dijelom zato što nema jasnog scenarija kako će ovaj rat završiti.

Izrael kaže da namjerava uništiti Hamas zbog krvavog divljanja u njegovim južnim gradovima. Ali nije dao nikakve naznake što bi se moglo dogoditi nakon toga i ko će upravljati Gazom. To je izazvalo zabrinutost da će ponovno zauzeti teritorij na određeno vrijeme, potaknuti daljnji sukob.

Izraelska vojska je rekla da će Palestincima koji su slijedili njezinu naredbu da pobjegnu iz sjeverne Gaze u južnu polovicu Pojasa biti dopušteno da se vrate svojim domovima nakon što rat završi.

Egipat nije uvjeren u to.

El-Sisi je rekao da bi borbe mogle trajati godinama ako Izrael bude tvrdio da nije dovoljno slomio militante. Predložio je da Izrael smjesti Palestince u svoju pustinju Negev, koja graniči s Pojasom Gaze, dok ne okonča svoje vojne operacije.

"Nedostatak jasnoće Izraela u pogledu njegovih namjera u Gazi i evakuacije stanovništva je sam po sebi problematično", rekao je Riccardo Fabiani, direktor projekta za Sjevernu Afriku Međunarodne krizne grupe (International Crisis Group).

"Ova zbrka raspiruje strahove u susjedstvu", rekao je Fabiani.

Egipat se zalagao da Izrael dopusti humanitarnu pomoć u Gazu, a Izrael je u srijedu rekao da hoće, iako nije rekao kada.

Prema Ujedinjenim narodima, Egipat, koji se nosi sa spiralnom gospodarskom krizom, već ugošćuje oko devet miliona izbjeglica i migranata, uključujući otprilike 300.000 Sudanaca koji su stigli ove godine nakon što su pobjegli od rata u svojoj zemlji.

Ali arapske zemlje i mnogi Palestinci također sumnjaju da bi Izrael mogao iskoristiti ovu priliku za prisiljavanje trajnih demografskih promjena kako bi uništio palestinske zahtjeve za državnošću u Gazi, Zapadnoj Obali i istočnom Jeruzalemu, koji je također zauzeo Izrael 1967.

El-Sisi je u srijedu ponovio upozorenja da egzodus iz Gaze ima za cilj "eliminirati palestinsku stvar... najvažniju stvar naše regije".

Tvrdio je da sada ne bi bilo rata - da je demilitarizirana palestinska država stvorena davno u pregovorima.

"Svi povijesni presedani ukazuju na činjenicu da kad su Palestinci prisiljeni napustiti palestinski teritorij, nije im dopušteno da se vrate", rekao je H.A. Hellyer, viši suradnik u Zakladi Carnegie za međunarodni mir.

"Egipat ne želi biti suučesnik u etničkom čišćenju u Gazi", rekao je Hellyer.

Strahovi arapskih zemalja samo su potaknuti porastom ekstremno desnih stranaka pod vodstvom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua koje pozitivno govore o uklanjanju Palestinaca.

Od napada Hamasa, retorika je postala manje suzdržana, a neki desničarski političari i medijski komentatori pozivaju vojsku da sravni Gazu i istjera njezine stanovnike.

Jedan zakonodavac rekao je da bi Izrael trebao provesti "novu Nakbu" na Gazu.

Brige zbog Hamasa

U isto vrijeme, Egipat kaže da bi masovni egzodus iz Gaze doveo Hamas ili druge palestinske militante na njegovo tlo.

To bi moglo biti destabilizirajuće na Sinaju, gdje se egipatska vojska godinama borila protiv islamističkih militanata i u jednom trenutku optužila Hamas da ih podržava.

Egipat podupire izraelsku blokadu Gaze otkako je Hamas preuzeo teritorij 2007., strogo kontrolirajući ulazak materijala i prolaz civila.

Također je uništio mrežu tunela ispod granice koje su Hamas i drugi Palestinci koristili za krijumčarenje robe u Gazu.

Budući da je pobuna na Sinaju uglavnom ugušena, "Kairo ne želi imati novi sigurnosni problem u rukama u ovoj problematičnoj regiji", rekao je Fabiani.

El-Sisi je upozorio na još više destabilizirajući scenarij: rušenje mirovnog sporazuma Egipta i Izraela iz 1979. godine.

Rekao je da će uz prisutnost palestinskih militanata Sinaj "postati baza za napade na Izrael. Izrael bi imao pravo braniti se... i napao bi egipatski teritorij".

"Mir koji smo postigli bi nestao iz naših ruku", rekao je, "sve u svrhu ideje o eliminaciji palestinske stvari".