Sarajevo prestaje biti Sarajevo?

Sarajevo prestaje biti Sarajevo?

Čitam tekst moje kolegice Selme Boračić, na stranici radija Slobodna Evropa o nacionalnoj strukturi zaposlenih u Kantonu Sarajevo i uhvati me tuga. Sjetih se i emisije ¨Hoću da kažem¨ koju je TV Sarajevo emitirala prije rata odmah nakon TV dnevnika. Radilo se u stvari, ko se ne sjeća, tek o obraćanju poznatih bosanskohercegovačkih lica svih nacija i ne nacija koji su govorili u prilog normalnog života i protiv podjela. Goran Bregović se tada popeo na jednu zgradu i kamera je zabilježila zvona sa katoličke katedrale i srpske pravoslavne crkve, čuo se i mujezin, vidjela i sinagoga. Goran je otprilike zapitao gledatelje: hoćete li to da izgubite ili nešto slično.

Još se u Sarajevu, sa iste zgrade, može snimiti isti kadar, ali bi Goranova poruka danas bila drugačija i glasila bi otprilike ovako: zar bi ste dozvolili da sve ovo izgubite!

Podatak da u sarajevskom kantonu 96% javnih funkcija obavljaju gradjani bošnjačke nacionalnosti je za Sarajevo – sraman. Grad koji se stoljećima, s pravom, hvali svojom multietničnošću čini sve da pretvori grad u nešto posve drugačije.

Od 23 fakulteta i akademije, u svega  4 ustanove su direktori koji nisu Bošnjaci. Od 34 srednje škole u sarajevskom kantonu, samo su 4 direktora iz reda hrvatskog i srpskog naroda. Od 26 osnovnih škola na području kantona Sarajevo samo u dvije škole direktori nisu Bošnjaci.

I ne radi se samo o tim podacima nego i o uvodjenju religije u vrtićima (kako je mali broj malih ne-Bošnjaka mali to u vrtiće ulazi samo islamska religija), o ukidanju Djeda mraza, o pomjeranju dana Sarajevo filma prema islamskim vjerskim praznicima, o beskrajnom broju novih džamija koje često nemaju nikakve veze sa bosanskohercegovačkom kulturom, o paralizi javnih institucija kad se petkom ide na džumu….

Svojevremno je bivši član Predsjedništva BiH Krešimir Zubak potpisao dogovor sa tadašnjim predsjednik Alijom Izetbegovićem da se spriječi majorizacija ali od papira se nije otišlo daelko.

Ravnopravnost konstitutivnih naroda kao ustavna norma ne odnosi se na javna preduzeća, smatra zastupnik SDA u Skupštini sarajevskog kantona Amir Zukić. U redu, ne piše u ustavu ali moralo bi da ¨piše¨ u svakom normalnom načinu razmišljanja, slaže se i Zukić Jer, BiH se ne razbija samo ponašanjem predstavnika RS nego i ovakvim ponašanjem vladajućih u Sarajevu.

Ja se, naravno, ne slažem sa karikaturom nacionalnog pariteta. Za mene osobno jeste važnije ko je bolji, ko je obrazovaniji, ko je sposobniji, a tek nakon toga bi trebalo doći ko kome pripada. Ali  nije realno pomisliti da je količina sposobnih u Sarajevu vezana samo za jednu naciju, zar ne?

Mislim da je problem još i veći, jer direktore javnih poduzeća imenuju stranke na vlasti. Dakle, to što na tim mjestima  potpuno dominiraju Bošnjaci nije rezultat stihije i slučajnosti nego sve to mnogo više liči na namjeru.

Može biti da će neko reći da je situacija ista ili slična i tamo gdje dominiraju druga dva naroda. Jeste, to je tačno. Ali, kakvo je to objašnjenje? Prihvaćanje te logike ne znači samo odreći se multietničkog Sarajeva nego i multietničke BiH! Ako drugi griješi zašto bi to mene opravdavalo?

Srdjan Dizdarevic

Ako Sarajevo hoće gradjansku i multietničku BiH onda prvo mora sebe pretvoriti u takav glavni grad i mora samo ¨ prvo da probije led i da mijenja jednu takvu sliku koja je apsolutno neprihvatljiva“, kaže, s pravom, potpredsjednik Međunarodne Helsinške federacije Srđan Dizdarević.

U takav grad bi se možda i vratio Goran i drugi Gorani. Možda bi i neka TV u Sarajevu opet mogla pokrenuti emisiju ¨Hoću da kažem¨sa istim porukama.

Ako već ne bude kasno i ne bude nikog ko bi to htio da sluša.