Priča o Vladimiru i Kosari kao simbol spajanja i prisvajanja

Jedan predsjednički poklon i jedan skandal u kulturi pokazali su ovih dana kako se kulturna baština može njegovati da spaja ili zloupotrebiti da dijeli ljude.

Najstarija ljubavna priča, koja je ispreplela kulturne baštine Crne Gore i Sjeverne Makedonije, govori o dukljanskom (crnogorskom) knezu Vladimiru i makedonskoj princezi Kosari, i simbolično je bila jedna od tema posjete predsjednika Sjeverne Makedonije Steva Pendarovskog.

U znak prijateljstva dvije države, Pendarovski je 13. aprila tokom obilaska Bara, na jugu Crnogorskog primorja, uručio lokalnim vlastima poklon – ploču Vladimira i Kosare.

Spomen-ploča je njihov portret, idejno rješenje makedonskog vajara Tometa Adzievskog, a izrađena je u tehnici reljef u prirodnom kamenu iz prilepskog regiona.

Biće postavljena na uređenom Trgu Vladimira i Kosare u centru grada, uz spomenik knezu Vladimiru.

Ljubavna priča koja povezuje Crnu Goru, S. Makedoniju i Albaniju

Priča o Vladimiru i Kosari je ispričana u "Ljetopisu popa Dukljanina" iz XII vijeka. Tokom rata sa makedonskim carem Samuilom, dukljanski knez Vladimir (oko 970. - 1016.) je zarobljen i utamničen u Prespi.

Predanje kaže da se u njega zaljubila princeza Kosara, ćerka Samuila, da mu je izmolila život od oca, a potom su se vjenčali nakon što je on dobio slobodu i Duklju na ponovno upravljanje. Živjeli su nedaleko od manastira Prečista krajinska na padinama Rumije, planine između Bara i Skadarskog jezera.

Kada je cara Samuila naslijedio Vladislav, pozvao je kneza Vladimira u Prespu da se Duklja zakune u vjernost njegovoj državi, no čim je Vladimir došao – ubijen je. Prema predanju, držao je u rukama krst kada je pogubljen i on se, kao relikvija, čuva u porodici Andrović u Veljim Mikulićima, selu nadomak Bara.

Navodi se i da je Vladimirova žena Kosara njegovo tijelo prenijela u manastir Prečista krajinska, iznad Skadarskog jezera, u blizini granice s Albanijom, zamonašila se i po sopstvenoj želji je sahranjena pokraj kneza koji je proglašen za sveca.

Dio njegovih moštiju se od XIII vijeka čuva i u Albaniji, gdje je Sv. Vladimir proglašen nebeskim zaštitnikom Drača, a više od šest vjekova se u crkvi Shijon kod albanskog Elbasana početkom juna organizuju manifestacije u njegovu čast, navode hroničari.

Sve tri vjere baštine kult Sv. Jovana, koji govori o događajima prije podjele hrišćanstva, od 990. do 1016. godine, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) književnik i publicista Željko Milović iz Bara.

Dodaje da se kod Makedonaca i Srba svetac zove Jovan Vladimir, kod Crnogoraca - Vladimir Dukljanski, Albanci ga zovu Shën Vladimiri, a Hrvati i Bugari – Ivan Vladimir.

"On je bio svetac prije podjele hrišćanstva i zato taj kult danas uspješno korepondira sa konceptom multikulturnog građanskog društva", smatra Milović.

No, kulturno nasljeđe može se koristiti i u druge svrhe.

'Kulturno' falsifikovanje kulturne baštine

Opera "Vladimir i Kosara" Srpskog narodnog pozorišta (SNP) u Novom Sadu, gradu koji ove godine nosi epitet Evropske prijestonice kulture, najavljena je sredinom marta, kao priča o "srpskom Romeu i Juliji", uz navod da se "čekalo deset vjekova da njihova priča bude postavljena na scenu".

Reditelj Danilo Marunović je kazao da takva najava predstavlja krađu kulturnog i istorijskog crnogorskog nasljeđa.

"Kult Vladimira Dukljanskog je njegovan i održavan cijeli milenijum između tri religije u primjeru multikonfesionalnog sklada, a ovakav primjer otimanja i prisvajanja tuđe kulturne baštine je u sukobu sa onim sto on predstavlja", napisao je Marunović.

Povodom objave SNP-a da je legenda o dukljanskom knezu Vladimiru "čekala deset vjekova da bude postavljena na scenu", iz Gradskog pozorišta Podgorica su podsjetili da su na tu temu samo u Podgorici i Baru, tokom posljednjih tridesetak godina, producirane i izvedene četiri predstave.

Nakon reakcija u Crnoj Gori, najava SNP-a je uklonjena, a opera je izvedena 28. marta na programu "Novi Sad-Evropska prijestonica kulture", koji se finansira i novcem Evropske unije (EU).

RSE je poslao upit, ali odgovor na pitanje - kako se ovaj slučaj SNP-a uklapa u vrijednosti koje bi trebalo da promoviše Evropska prijestonica kulture - nije uslijedio.

Prekinuta viševjekovna tradicija zajedništva

Kult Sv. Vladimira je vjekovima povezivao pripadnike sve tri religije zajedničkim iznošenjem krsta u čast sveca na vrh Rumije, planine iznad Bara.

Ta tradicija je prekinuta 2005. godine, djelovanjem Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori.

Te godine je SPC helikopterom bivše Vojske Jugoslavije spustila metalnu crkvicu na vrh planine, na mjestu gdje su krst zajedno iznosili pravoslavci, katolici i muslimani. Od tada je iznošenje krsta jednonacionalni obred.

"Krst se i dalje iznosi, ali ga iznose samo pravoslavci, što nije vjekovni običaj. Dakle, jedna sjajna tradicija kakva nije postojala u cijeloj Evropi je prekinuta 2005. godine, i upravo je to suprotno kultu Sv. Vladimira koji je spajao, a ne razdvajao kulture i narode ispod Rumije", kaže za RSE publicista Mustafa Canka, koji se bavi interkulturnim temama crnogorskog juga.

Dodaje da Albanci, katolici i muslimani, i dalje izlaze na Rumiju trinaest dana nakon što to učine pripadnici SPC-a na dan Sv. Trojice, no da je tradicija prekinuta jer je značila zajedništvo sve tri konfesije u tom ritualu.

Ipak, duboki su korijeni ovdašnjeg interkulturalizma da bi ih mogli uništiti oni koji ih ne doživljavaju svojima, jer je Rumija interkulturalni stožer Crne Gore i zajednički kapital pravoslavaca, katolika i muslimana, smatra Canka.

"Nema nikakve sumnje da će u dogledno vrijeme opet biti kao nekada jer su duboki korijeni te tradicije. Decenije u tom smislu nisu velike, iako su velike za nas kao prolazne ljude, za tu tradiciju, za te milenijume i vjekove one su zaista malo. Ipak, još imamo i ostaće taj gorak osjećaj i saznanje, ta nerazumnost kojoj svjedočimo, i koja nije imanentna stanovnicima ovog područja", navodi Canka.

Iako je metalna crkvica SPC na Rumiju postavljena nelegalno, država je nije uklonila, a početkom 2012.je iz Vlade saopšteno da je pod moratorijumom za uklanjanje nelegalno sagrađenih objekata, koji će biti "na snazi do usvajanja planske dokumentacije". Kako tada, tako i danas.

U međuvremenu, SPC je nakon desetogodišnje gradnje u Baru podigla velelepni saborni hram Sv. Jovana Vladimira, gdje za svoje vjernike organizuju dane u čast sveca i litije kroz centar grada.

SPC označava Sv. Jovana kao "srpskog kneza", a Duklju – današnju Crnu Goru – kao "srpsku kneževinu".