Dogodi li se kojim slučajem da Jeanu-Claudeu Junckeru, predsjedniku Europske komisije, ponovo poleti ruka prema pozadini hrvatskog premijera, Andrej Plenković ima iste sekunde reagirati i dokazati narodu da ispod uglađene vanjštine u njemu ipak čuči pravi hrvatski muž. Bez obzira na to je li ga Juncker onomad uštipnuo za guzicu ili samo povukao za sako, Plenković nije smio biti pasivan. Trebao je zastati s izjavom, okrenuti se od kamere prema Junckeru i raspaliti mu poštenu, zvučnu šamarčinu. To bi mu bila pouka za drugi put. Ako bi šefu Europske komisije kojim slučajem ponovo palo na pamet da se našali s našim premijerom i eventualno ga povuče za kravatu, znao bi da ga čeka premijerski nokaut glavom posred čela.
