Okretanjem glave i mi smo pridonijeli zlostavljanju

Spiralni prijelom desne nadlaktice. Stari prijelomi kosti obiju podlaktica koji su napola zarasli, čini se, bez liječničke intervencije. Nagnječenja. Hematomi. Ožiljci od gašenja opušaka, neki svježiji, neki stariji.

To je popis ozljeda koje su liječnici pronašli na dječaku od 2,5 godine, kojeg je izbezumljena susjeda u subotu u 9 sati dovela u zagrebačku dječju bolnicu.

U medije je procurila priča o tome da djetetova majka, koja sama odgaja dijete, radi na moru, a za to vrijeme o mališanu se brine djevojka od 19 godina. Ona je u subotu pozvonila na vrata susjedi i predala joj ozlijeđeno dijete da ga vodi doktoru jer ona sama zbog svojih problema i strahova ne može napustiti stan...

Ne znamo što je u pozadini slučaja. Ne znamo što je mladu majku nagnalo da povjeri dijete od 2,5 godine na skrb još mlađoj, jedva punoljetnoj djevojci. Ne znamo što se događalo u stanu te djevojke, kako su i kad nastale ozljede i tko ih je nanio djetetu.

Ali znamo popis ozljeda. A one govore same za sebe: dijete je ozljeđivano i to tijekom duljeg razdoblja. Ozljeđivano je na izrazito bolne i sadističke načine. Na načine koje je teško skriti od okoline. Jer gašenje opuška na dječjoj koži divljački boli. Dijete podvrgnuto takvoj torturi viče. Urla. Drukčije nego kad ga boli zub ili kad ogrebe koljeno.

I ti se urlici čuju. Međutim, čini se da ih nitko u susjedstvu u kojem je dijete boravilo nije čuo. Niti jednom.

Ni policija ni centar za socijalnu skrb nisu dobili niti jednu dojavu o tome da se događa nešto neobično. Nitko nikad nije prijavio da čuje divljačke dječje urlike. Jesu li dijete prije vodili liječniku? Ako jesu, je li liječnik nešto primijetio, je li ikad o tome obavijestio nadležne?

Skloni smo okrenuti glavu. Jer nas se to ne tiče. Jer se ne treba miješati u tuđe poslove. Jer smo vjerojatno čuli krivo.

Nismo. Kad pomislimo da se događa zlo, ono se gotovo uvijek događa. Okretanjem glave mi smo mu pridonijeli.