Pitanja i odgovori: Što se događa na istoku Ukrajine?

1. Što se događa?

Od 7. travnja 2014. godine na istoku Ukrajine se odvija građanski rat, u kojem se ukrajinska vojska suprotstavlja samoproglašenoj Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici (DNR i LNR). Intenzivne borbe vodile su se sve do zaključenja sporazuma iz Minska, 12. veljače 2015. godine. Nakon toga je nastupilo zatišje, no međusobna granatiranja još uvijek traju.

Situacija se periodički zahuktava: tako su krajem siječnja 2017. godine započele borbe u kojima je poginulo više desetaka ljudi. Ukupan broj žrtava u ratu na istoku Ukrajine iznosi, prema procjenama UN-a, najmanje 9800 ljudi. Ova brojka uključuje borce, civile i 298 poginulih u padu putničkog zrakoplova 'Boeing-777' 17. srpnja (oboren je iznad Donjecke oblasti, svi poginuli su stranci, a strane u sukobu negiraju bilo kakvu umiješanost).

 

2. Zbog čega je počeo sukob?

Istok Ukrajine graniči s Rusijom i većina stanovništva tamo govori ruski. Pritom su u Donjeckom ugljenom bazenu (Donbasu), čiji je većinski dio sada pod kontrolom samoproglašnih republika, koncentrirane velike rezerve ugljena, a regija se smatra jednom od gospodarski najrazvijenijih u Ukrajini.

Nakon događaja iz veljače 2014. godine, kada su u Kijevu snage opozicije s vlasti skinule predsjednika Viktora Janukoviča, istočne oblasti Ukrajine zahvatili su nemiri. Stanovnici tih oblasti su se bojali da će nova vlada provoditi nacionalističku politiku i da će zabraniti ruski jezik. Situaciju je dodatno zagrijao referendum na Krimu 16. ožujka 2014. godine, nakon kojeg je poluotok ušao u sastav Rusije.

Prosvjednici u Donjecku i Lugansku, koji su zauzeli upravne zgrade, 7. travnja 2014. godine proglasili su stvaranje DNR-a i LNR-a. Na to je Kijev odgovorio objavljivanjem antiterorističke operacije (Ukrajina do danas tako klasificira sukob u Donbasu). Počeli su oružani sukobi koji su postajali sve veći svakog tjedna, poput grude snijega. Do ljeta 2014. strane su već korstile oklopnu tehniku, zrakoplovstvo i protuzračnu obranu.

Zajceve, Donjecka oblast, Ukrajina, 7. siječnja 2017. Vojnik DNR-a. / ZUMA Press/Global Look Press

3. Kako sukob vide Ukrajina i separatisti?

S jedne je strane retorika obiju strana nepopustljiva. Kijev DNR i LNR naziva terorističkim organizacijama, dok republike optužuju ukrajinske vlasti za genocid ruskog govornog stanovništva i nacizam.

S druge strane, republike i ostatak Ukrajine održavaju bliske gospodarske veze: iz Donbasa se u Ukrajinu izvozi ugljen, a poduzeća sa sjedištem u DNR-u i LNR-u plaćaju porez Kijevu. Prema podacima Službe sigurnosti Ukrajine, 2016. godine je u proračun Ukrajine s teritorija separatista stiglo 31 640 781 000 grivni (1 172 532 634 dolara).

"Paradoks ovog rata je u tome da, bez obzira na to u kojem se stadiju nalazio – vrućem ili hladnom, ekonomske veze separatista i ostatka Ukrajine nikad nisu prekinute", kaže novinar Viktor Lošak. Prema njegovim riječima, opće gospodarstvo nastavlja funkcionirati bez obzira na smrti s obje strane – teritoriji pod kontrolom DNR-a i LNR-a i ostatak Ukrajine previše ovise jedni o drugima.

 

4. Sudjeluju li u ratu Rusija i Zapad?

Službeni stav Rusije u vezi s ukrajinskom krizom u prosincu 2014. godine iznio je premijer Dmitrij Medvedev: Krim je Rusija, a Donbas Ukrajina. Rusi koji se bore na strani samoproglašenih republika u Donbas su otišli samostalno – to su više puta izjavili i iz Ministarstva vanjskih poslova, i iz Kremlja. Moska ne priznaje DNR i LNR.

Istodobno Rusija republikama pruža humanitarnu pomoć i ne obazire se na kritike Kijeva. Tijekom siječanjskog pogoršanja rata Vladimir Putin je za eskalaciju okrivio Ukrajinu, koja pokušava 'napraviti od sebe žrtvu' i izvući novce od međunarodnih kreditora.

Zapad, pak, sa svoje strane, Rusiju optužuje za poticanje sukoba i podržava kijevske vlasti. Vojske zemalja Europe i SAD-a ne sudjeluju u sukobu u Donbasu – no tijekom aktivnih borbenih djelovanja tamo se borilo najmanje nekoliko desetaka stranaca dobrovoljaca, na obje strane fronte.

 

5. Kako se strane pokušavaju pomiriti?

U jesen 2014. i u zimu 2015. godine potpisana su dva sporazuma iz Minska koja su predviđala mirno rješenje krize. Sponzori ugovora bili su Rusija, Ukrajina, Francuska i Njemačka.

Prema uvjetima Minska, nakon povlačenja trupa i prekida vatre Ukrajina je trebala provesti ustavnu reformu i objaviti amnestiju za separatiste. Zatim bi se teritoriji DNR-a i LNR-a vratili pod njezinu kontrolu uz integraciju struktura vlasti. To se nije dogodilo – sporazumi iz Minska stali su u fazi prekida vatre.

 

6. Zašto je ono što se događa u Donbasu važno za ostatak svijeta?

Vladimir Jevsejev, zamjenik direktora Instituta za zemlje Zajednice neovisnih država, podsjeća da je ukrajinski sukob najveći europski oružani sukob u ovom trenutku. "Ako se kriza ne uspije riješiti, ona će neizbježno utjecati na Europu, u vidu ilegalnih isporuka oružja, dolaska radikalnih skupina, pojave radnih migranata", uvjeren je stručnjak.

Proklizavanje mirovnog procesa, po mišljenu Jevsejeva, izgleda opasno: "Zapad pokušava zaboraviti na Ukrajinu. No ona podsjeća na sebe, kada počinju nove eskalacije i kada opet ginu ljudi." Osim toga, smatra politolog, upravo je pitanje Donbasa (i Krima) postalo središnje pitanje za rusko-američke odnose. Ako ne bude kompromisa o ukrajinskom pitanju, neće biti ni konstruktivnog dijaloga između Moskve i Washingtona - a to utječe na cijeli svijet.

 

7. Kada i kako bi rat mogao završiti?

Prema riječima Sergeja Karaganova, dekana Fakulteta za svjetsku politiku i međunarodnu ekonomiju sveučilišta "Visoka škola ekonomije", još uvijek ne postoji alternativa sporazumima iz Minska, no za njihovu je provedbu potreban pritisak na sudionike sukoba od strane vanjskih sila – Rusije i SAD-a.  "Europske zemlje su sada zaokupljene vlastitim problemima", kaže Karaganov. "Njihov utjecaj na Ukrajinu je beznačajan. Ključnu ulogu od strane Zapada mogu odigrati samo Sjedinjene Države."

Vladimir Jevsejev slaže se s tim gledištem, no napominje da je predviđanje hoće li Rusija i SAD uspjeti postići kompromis o Ukrajini "izgubljen slučaj". "Nitko još ne zna kako će se u ukrajinskom kontekstu ponašati administracija Donalda Trumpa", kaže stručnjak. "Stav Rusije je jasan, a sada sve ovisi o Washingtonu."