PIŠE ANTE TOMIĆ Bio sam mrtvi, truli panj. Onda sam iznenada shvatio da postoji samo jedno rješenje...
Otprije godinu dana svaki treći dan trčim. Zategnem dobro vezice tenisica, nabijem šiltericu i odlučno se uputim do zapadnog ruba grada, preko Đardina, kraj Kazališta, uzbrdo Plinarskom ulicom na Marjanska vrata, pa šumom na Bene do Instituta, a koji put pođem i istočno, kroz Radunicu, na Bačvice i onda cijelim putem uz more, preko Ovčica, Firula, Zente, Trstenika i Žnjana do Duilova. I na jednu i na drugu stranu udaljenost je od moje adrese u centru po prilici jednaka, pet kilometara. Trebao sam... Читать дальше...