Vladivostok, putovanje kroz najbrdovitiju istočnu točku Rusije
Kad je sovjetski premijer Nikita Hruščov posjetio Vladivostok (koji je udaljen od Moskve 9 037 km) 1959. godine nakon putovanja u Sjedinjene Američke Države, izjavio je da će dotad zatvoren grad postati „sovjetski San Francisco“. Fraza se zadržala iako je transformacija Vladivostoka iz turobne sovjetske luke u blještav zaljevski grad potrajala mnogo duže nego što je Hruščov predvidio.
Vladivostok, smješten na sjeverozapadnoj obali Japanskog mora, osnovan je 1860. godine kao luka pacifičke flote ruske ratne mornarice, a njezin vojni značaj doveo je do toga da bude zatvoren za komercijalni promet kroz veći dio 20. stoljeća. Danas, međutim, otvorenost za komercijalni promet predstavlja velik izvor poslovanja za ovaj grad od gotovo 600 000 stanovnika.
Populacija grada je, međutim, u stalnom opadanju, i to ne samo zbog ruske demografske krize.
Ljeto u Vladivostoku traje samo tri mjeseca – lipanj, srpanj i kolovoz – iako i to može biti poremećeno pojavom monsunskih kiša i prosječnih temperatura iznad 30 stupnjeva. Zimi temperature variraju od -10 do -30 stupnjeva te je čak i za domaće stanovništvo krajnje teško probijati se kroz ledeni vjetar.
Grad se iskupljuje za ove nepogodnosti s nevjerojatnim pogledom na raznolik krajolik s gotovo svakog krova. Najpopularniji vidikovac je platforma uz uspinjaču na brdu Orlinaja.
U gradu su očuvani su i drugi simboli sovjetske ere – od naziva gradskih četvrti (Lenjinska, po Vladimiru Lenjinu; Frunzenska, po Mihailu Frunzeu, heroju Ruske revolucije; Prvomajska, po 1. svibnju, Međunarodnom prazniku rada) do starih ratnih brodova i mnogobrojnih spomenika Lenjinu i drugim vođama proletarijata.
Sovjetsko nazivlje u kombinaciji s mnoštvom preostalih predrevolucionarnih građevina, mostovima iz 21. stoljeća te vozilima s volanom na desnoj strani integriranima u promet za vozila s volanom na lijevoj strani stvara neuobičajenu atmosferu kakvu je nemoguće pronaći u bilo kojem drugom ruskom gradu.
Stanovnici europskog dijela Rusije Vladivostok smatraju krajem zemlje, no domaći stanovnici grad vide kao početak – na kraju krajeva, sunce izlazi na istoku. Osim toga, temelji za izgradnju Transsibirske željeznice položeni su u Vladivostoku.
Sve što u Vladivostoku nije izravno povezano s morem, ipak je pod njegovim utjecajem. Neke od najpopularnijih gradskih lokacija uključuju oceanarij, zaštićeno morsko područje, muzej podmornice S-56 na nasipu Korabeljnaja te spomen-brod Krasni Vimpel.
Izvor: Blongman
Šetnja Vladivostokom može se usporediti s filmovima o putovanju kroz vrijeme. Gradski centar ispunjen čeličnim i staklenim poslovnim zgradama već je odavno zakoračio u novo tisućljeće, dok su gradska predgrađa ispunjena stambenim tornjevima uobičajena za devedesete godine 20. stoljeća. U nizinama između brda nalaze se gradske četvrti namijenjene izgradnji nižih, elegantnijih građevina iz ranog 20. stoljeća.