Znanstvenici političarima u Hrvatskoj: Ne koristite funkciju da napredujete u znanosti
Grupa hrvatskih znanstvenika upozorila je na čestu praksu da političari napreduju u znanstveno-nastavnim zvanjima dok su na dužnosti.
Kako je to neetično i otvara pitanje sukoba interesa, znanstvenici traže da se to riješi bilo jasnim normiranjem unutar znanstveno-nastavne zajednice, bilo donošenjem zakona koji bi to onemogućio.
Aktualni ministar obrane Mario Banožić pokušao je steći naslovno zvanje izvanrednog profesora, ali je zbog pritiska javnosti odustao; ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs izabran je za redovitog sveučilišnog profesora kad je već bio na ministarskoj funkciji; bivši ministar znanosti Dragan Primorac je sva svoja znanstveno-nastavna zvanja stekao za vrijeme ministrovanja od 2003. do 2009. godine.
To su samo neki od slučajeva napredovanja političara u znanosti na koje je 16 znanstvenika i znanstvenica reagiralo otvorenim pismom upućenim Saboru, Vladi, Rektorskom zboru i drugima.
"Zakonom to nije zabranjeno, ali je akademski krajnje neetično da netko s pozicije moći zahtijeva izbor u (više) akademsko zvanje s obzirom na realnu opasnost od sukoba interesa i akademske korupcije", stoji u pismu.
Zasluge ili trgovina utjecajem?
Potpisnici pisma smatraju kako se radi o vrlo ozbiljnom problem kojeg treba što prije primjereno riješiti.
"Ljudi koriste svoju funkciju dok su ministri, župani ili gradonačelnici da na etički sumnjive načine dolaze do pozicija na sveučilištima i veleučilištima i daju se birati u viša zvanja", kaže za Radio slobodna Europa (RSE) jedna od potpisnica, matematičarka i šefica Katedre za kvantitativne metode na zagrebačkom Fakultetu organizacije i informatike i bivša ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak.
"Tu se uvijek postavlja pitanje - je li to temeljem njihovog znanstvenog rada ili se radi o trgovini utjecajem, za što postoji ozbiljan temelj za sumnju? Bez obzira ima li trgovine utjecajem ili ne, etika nalaže da se, dok si na poziciji moći, ne daješ birati u zvanja, ne tražiš neke paralelne poslove, a pogotovo si ne smiješ osiguravati poziciju nakon što prestaneš biti ministar", naglašava Blaženka Divjak.
Ministar kao predavač - bit će nam lakše
Takve prakse koje su po ocjeni potpisnika pisma nedopustive trebalo bi ubuduće spriječiti bilo izmjenom zakona, bilo vrlo čvrstom politikom visokoškolskih institucija.
Za ovu drugu opciju zalaže se i profesorica Divjak.
"Najlakše bi bilo da to rektorski zbor uredi uniformno, za sve. A zašto se to ne radi – ima situacija da se razmišlja na način – ako izaberemo ministra, možda će nam biti malo lakše. To ne znači nužno da će lakše dobiti sredstva, nego – možda će biti mekši prema nama vezano uz izbore, uz koeficijente i tako dalje", opisuje sugovornica RSE-a.
Politika i znanost u isto vrijeme – ne idu
U pismu se postavlja i pitanje – kako je to netko za vrijeme svog mandata mogao objektivno i pošteno steći uvjete za napredovanje u znanstveno-nastavnoj karijeri, a da ne ugrozi posao što ga obavlja na svojoj političkoj funkciji?
Jer, kako se navodi, oni "ili se bave znanošću i sveučilišnom nastavom pa ne obavljaju savjesno svoje vrlo odgovorne javne dužnosti, ili pak koriste politički položaj i utjecaj kako bi napredovali, čime se obezvrjeđuje rad, trud i zalaganje drugih članova akademske zajednice".
Blaženka Divjak, koja je bila ministrica znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj Vladi 2017- 2020, zna da jedno i drugo – ne ide.
"Mogu iz iskustva reći da se u tri godine koliko sam bila ministrica uopće nisam stigla baviti znanstvenim temama i nisam stigla predavati na fakultetu. Dakle – ništa od toga. A ne vjerujem da je netko drugi baš toliko sposoban da sve to stigne ‘u paraleli’ napraviti kvalitetno", prenosi Blaženka Divjak svoja iskustva.
Bez reakcija prozvanih
RSE je za komentar stavova i zahtjeva iznesenih u pismu 16 znanstvenika upitao hrvatsku Vladu, kojoj je pismo među ostalim i upućeno, ali do zaključenja ovog priloga nije stigao nikakav odgovora. Također RSE je upitao Rektorski zbor – instituciju koja okuplja čelnike četrdesetak hrvatskih sveučilišta i veleučilišta – za komentar prijedloga da se ta materija uredi unutar akademske zajednice, i za komentar stava iznesenog u pismu da se to do sada moglo urediti, ali - nije.
Također, niti jedan od prozvanih u pismu 16 znanstvenika nije se javno očitovao, niti su to učinile stranke čiji su članovi, odnosno kadrovi u strukturama vlasti.
Osim navedenih, javnosti su poznati i drugi slučajevi znanstvo-nastavnog napredovanja političara dok im traje mandat.
I bivši ministar znanosti Željko Jovanović 2013. godine za vrijeme trajanja svoga ministarskog mandata izabran je na radno mjesto docenta, od čega je na kraju pod pritiskom javnosti odustao.
Ovo nisu jedini javnosti poznati slučajevi kada su istaknute javne osobe koje se nalaze na poziciji moći napredovale u sustavu znanosti i visokog obrazovanja (a možda postoje i slučajevi koji javnosti nisu ni poznati).
Predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesna Bedeković također je tijekom obnašanja funkcije predsjednice saborskog Odbora i ministarske dužnosti – a bila je ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u razdoblju od 19. srpnja 2019. do 20. srpnja 2020. godine – napredovala u nizu znanstveno-nastavnih zvanja.
Osim Jovanovića koji je član Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP), svi ostali članovi su HDZ-a.