Lidington: Putinu je u interesu slabljenje EU i NATO na Zapadnom Balkanu

Ruski predsjednik Vladimir Putin će učiniti sve što može da zaustavi zemlje Zapadnog Balkana na njihovom europskom i euroatlantskom putu, rekao je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) britanski političar David Lidington.

On je bio potpredsjednik britanske Vlade 2018. i 2019, dok je njome predsjedavala Theresa May, a od 2010. do 2016. je vršio funkciju ministra za europska pitanja u Vladi Davida Camerona.

RSE je sa Lidingtonom razgovarao u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, tokom prve Sarajevske sigurnosne konferencije.

Ne vidim diplomatsko rješenje u Ukrajini

RSE: Tokom prošlih više od godinu i pol, otkad je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu, Ukrajinci su imali podršku svojih zapadnih saveznika, što im je omogućilo da održe stanje na frontu koliko-toliko jednakim. Neki tvrde da vojna pat pozicija može voditi ka diplomatskom rješenju. Da li vidite nešto takvo u skorijoj budućnosti?

Lidington: Trenutno ne vidim diplomatsko rješenje, jer ne vidim bilo kakve dokaze da je predsjednik Putin zainteresovan za tako nešto.

Sjećam se da se tokom 2014. godine, kada je izvršio invaziju na Krim, pa na Donbas, mnogo govorilo o drugačijim rješenjima, o pronalaženju načina da se Putin povuče, a da ne pretrpi udar na svoju reputaciju.

Nikad nije iskoristio takvu priliku. Mislim da smo ovaj put čuli njegove govore, u kojima eksplicitno poriče da je Ukrajina izdvojena nacija, poriče pravo Ukrajine i Ukrajinaca da odrede vlastitu budućnost, u suštini tvrdeći da je to samo dio Rusije.

Dakle, ovdje se ne radi o želji za teritorijalnim ustupcima, ili pokušajima da zaustavi članstvo (Ukrajine) u NATO savezu ili Europskoj uniji, ovdje se radi o tvrđenju da Rusija i dalje ima nekakvo imperijalističko pravo da vrši vlast nad Ukrajinom ali i Bjelorusijom, što se NATO-a tiče.

Za sada ne vidim alternativu tome da Europa i Sjedinjene Države nastave da snabdijevaju Ukrajinu naoružanjem i političkom podrškom, koja joj je potrebna da bi nastavila rat.

Putinove opstrukcije Zapadnog Balkana u eurointegracijama

RSE: Prije sedam godina, dok ste bili britanski ministar za evropska pitanja, izjavili ste da je NATO i dalje glavni sigurnosni faktor u Europi. Za oko dvije sedmice, ističe mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Radi se o jednogodišnjem mandatu, o kojem se glasa u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Postoje zabrinutosti da će Rusija uložiti veto na obnavljanje ovog mandata. Postoji li rizik od "sigurnosnog vakuuma" u BiH?

Lidington: Očigledno je da postoji rizik, kada je u pitanju obnavljanje ovog mandata. Ali se nadam da ćemo dobiti potrebni konsenzus po tom pitanju, jer zbog svih poznatih historijskih razloga, bilo bi vrlo teško za NATO da se uključi u Bosnu i Hercegovinu, s obzirom na to ko sve živi u državi.

Mislim da bi daleko najbolji ishod bio da se obnovi EU mandat.

Lično, volio bih da Vlada Velike Britanije ponovo pošalje kontingent trupa, kao što je često radila u prošlosti, dok Vlada Borisa Johnsona nije odlučila da se povuče nakon britanskog izlaska iz Europske unije.

Mislim da je to bila greška, i nadam se da će Rishi Sunak, ili Keir Starmer, ko god da je premijer, odlučiti da preokrene tu odluku. Ali, mislim da je ključna stvar u svemu – obnavljanje mandata EU.

RSE: Od početka ruske invazije, NATO je naveo da su Moldavija, Gruzija, i Bosna i Hercegovina u opasnosti. U Moldaviji, postoji pitanje Pridnjestrovlja, u Gruziji odmetnute regije. Šta Vi vidite kao najkonkretniju prijetnju Bosni i Hercegovini, ali i za cijeli Balkan?

Lidington: Da bismo odgovorili na to pitanje, mislim da moramo napraviti korak unazad, i pogledati koji su Putinovi ciljevi ovdje. Jedna je stvar u Ukrajini, gdje očigledno želi da povrati Ukrajince u neki vid rekonstruisanog sovjetskog carstva.

Što se Moldavije i Gruzije tiče, on želi da i dalje ima kontrolu nad njima, da drži ruske snage na dijelovima njihovih međunarodno priznatih teritorija, ali u suštini želi da u tim zemljama na vlasti održi vlade koje su slabe, podijeljene, i koje će u konačnici učiniti ono što im Moskva kaže, čak i ako imaju nominalnu nezavisnost.

Kada je Zapadni Balkan u pitanju, Putinu je u interesu destabilizacija zapadnih institucija, slabljenje NATO i EU, a istovremeno širenje ruskog utjecaja kroz razne diplomatske i kulturne alate koje ima na raspolaganju.

Očigledno je da je u Bosni i Hercegovini u Putinovom interesu da podržava suštinsko razdvajanje entiteta unutar zemlje, da pokuša naglasiti razlike, tenzije, te da pokuša oslabiti ili spriječiti kretanje ka istinskom pomirenju između zajednica, ka stvaranju zajedničkog društva u Bosni i Hercegovini.

U regionu, znamo da Rusija želi da drži Srbiju pod svojim utjecajem, i da Putinovim interesima odgovara nestabilnost u odnosima između Kosova i Srbije.

Putin je u prošlosti bio saučesnik u pokušajima da se promijeni vlast u Crnoj Gori. Ruski novac je, naravno, uključen i u Sjevernoj Makedoniji.

Bilo šta što može učiniti da zaustavi zemlje Zapadnog Balkana na njihovom europskom i euroatlantskom putu, to će Putin i da pokuša.

Granice Kosova trebaju biti prihvaćene

RSE: Spomenuli ste nekoliko balkanskih zemalja sa određenim ruskim interesima. Prije manje od mjesec dana vidjeli smo napade na kosovsku policiju na sjeveru Kosova od grupe etničkih Srba, koji su prema priznanju Milana Radoičića, bivšeg političkog lidera partije Srpska lista koja ima podršku Beograda, radili prema njegovom nalogu.

Priština je optužila Srbiju da je stajala iza ovih napada, dok je Srbija odbacila optužbe da je bila umiješana. Postoje određeni pozivi na sankcije prema Srbiji zbog ovoga. Kako vi na to gledate?

Lidington: Mislim da je situacija na sjeveru Kosova veoma opasna, i mislim da tu nisu pomogle višegodišnje priče o zamjeni teritorija, koje su doprinijele porastu nesigurnosti.

Moje mišljenje je da granice Kosova, koje većina zemalja EU, SAD i Velika Britanija priznaju, trebaju kao takve biti prihvaćene, ali i Srbija i Kosovo moraju naći način da žive jedni kraj drugih, ali i da se obavežu da poštuju manjinske, religijske i kulturološke tradicije i sveta mjesta koja su locirana na njihovim teritorijama.

Dakle, ispravno je da se kaže vlastima u Prištini da trebaju stvarno poštovati pravoslavna sveta mjesta koja su sada na teritoriji Kosova, i da trebaju poštovati srpske kulturne tradicije. Isto se treba odnositi i na Beograd kada su u pitanju manjine i njihova tradicija unutar Srbije.

Mislim da je to put naprijed. Postoje odluke koje moraju donijeti lideri Kosova i odluke koje mora donijeti predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Srbija je kandidat za članstvo u EU, i ako žele članstvo, što je u njihovom najboljem interesu, pogotovo ekonomskom, i ako Vučić to želi, morat će riješiti pitanje Kosova, jer EU može primiti samo zemlju sa definisanim i priznatim granicama i teritorijem.

RSE: Da li biste rekli da je pozicija Velike Britanije u BiH i na Balkanu ojačala ili je oslabila nakon "Brexita"? Posebno u Bosni i Hercegovini, jer imamo nekoliko političkih lidera na britanskoj listi sankcija zbog ugrožavanja mira i poziva na secesiju.

Lidington: Ja sam lično bio protiv toga da Velika Britanija napusti EU, i mislim da je šteta što i dalje nismo prisutni da imamo jak utjecaj na kolektivnu politiku Brisela prema Zapadnom Balkanu. Mislim da smo igrali vrlo konstruktivnu i utjecajnu ulogu u oblikovanju politike EU na tom polju. Bez obzira na to, posvećenost Velike Britanije Zapadnom Balkanu ostala je veoma snažna.

Zemlje Zapadnog Balkana, takođe, žele da postanu članice EU i NATO-a, i Velika Britanija uprkos tome što je napustila EU, apsolutno podržava ambicije BiH i njenih komšija za punopravno članstvo.

Dakle, posvećenost euroatlanskim integracijama BiH i regiona nije se umanjila ni malo, a neće se promijeniti ni ako se promijeni vlast u Velikoj Britaniji iduće godine, što je moguće.

Saradnja na tekstu: Goran Katić, Gojko Veselinović